O knjizi
Prevoditelj: Munib Delalić
Nakladnici: FIDIPID
Kao i većina Espedalovih dosadašnjih knjiga, i roman Protiv umjetnosti, objavljen 2009, roman je autobiografskoga tipa. Ali to je i roman/san o nenapisanoj knjizi, o velikoj, sveobuhvatnoj knjizi koja bi trebala sadržavati sve.
Ne čini li vam se da vi to mogao biti roman svakog pisca (op.a.)!?
Božidar Alajbegović je roman Protiv umjetnosti uvrstio u najzanimljivije strane prozne naslove u 2013 godini (Vijenac, 516-517), te napisao:
“ … Jer unatoč financijskim poteškoćama hrvatski izdavači uspijevaju ljubitelje lijepe književnosti razveseliti vrijednim naslovima, onima već dobro poznatih autora kao i vrsnim djelima nepoznatih nam pisaca iz različitih zemalja.
Jedan od takvih, donedavno na hrvatski neprevedenih, autora jest i Tomas Espedal, 52-godišnji norveški pisac čiji je roman Protiv umjetnosti (prev. Munib Delalić, izd. Fidipid) dojmljiva zbirka različitih pristupa problemu identiteta. To je priča o čovjeku koji se, nakon ženine smrti, suočava s teškoćama samostalne brige o kćeri srednjoškolske dobi.
Kako je junak pisac, a rukopis autobiografski, autor propituje i vrijeme svoga odrastanja te životne putove roditelja i djeda i baka, tragajući za utjecajima koji su ga nagnali da postane umjetnik, književnik. Ujedno, to je i vrlo ozbiljan romaneskni pristup problematizaciji autobiografskoga pisma i pitanja „život i napisani život, jesu li to različite stvari?“, uz propitivanje razlika između svoga ja i ja onoga „koji se odijeva u riječi“, tj. uz analizu razlika između sebe kao autora i autora koji oživljava na papiru autobiografskoga rukopisa.
Riječ je o tekstu fragmentarne strukture, pisanu na tragu romana struje svijesti, prepunu refleksija i opservacijskih dionica, ali i stranica vrlo dojmljive poezije u prozi, svojevrsnih literarnih inačica slikarskih mrtvih priroda, deskripcija interijera i prizora koji su odraz pripovjedačeva stanja svijesti….”
O autoru
Tomas Espedal (1961) jedan je od najsamosvojnijih i najvažnijih pisaca suvremene norveške književnosti. Debitirao je 1988. i dosad objavio trinaest, žanrovski gledano, difuznih knjiga, u kojima uglavnom koristi autobiografske elemente, s ciljem, kako sam kaže, ”pronalaženja literarnoga oblika koji dublje prodire u estetsku i osobnu ozbiljnost.” On je veliki stilist, jedan od najvećih stilista u suvremenoj norveškoj književnosti.
Roman Protiv umjetnosti, objavljen 2009 godine, u piščevoj je domovini nagrađen uglednom nagradom kritike, kao i nagradom nakladničke kuće Gyldendal, a bio je nominiran i za najveće skandinavsko književno priznanje, nagradu Nordijskoga vijeća za književnost.
Suvremeni norveški književnik ovim je romanom ispisao fragmente vlastite obiteljske povijesti protegnute kroz tri generacije, čija se pravocrtna kronologija raspršuje u izrazitim vremenskim skokovima te vizurama odabranih članova obitelji.
Izrazito autobiografski intonirano, ovo je djelo priča o odrastanju u ozračju svojevrsne tužne osame i predaje, koje se kao svojevrsna obiteljska karma nadvijaju nad većinu ključnih figura obitelji Espedal.
Ta će se “karmička osama”, međutim, pokazati kao izrazito konstruktivan faktor u razvijanju umjetničkog habitusa glavnog lika/autora pa se, kako vrijeme odmiče, njegova sklonost literarnom iskazu uozbiljuje do posvećenosti, a pisanje postaje istinski životni “condicio sine qua non”. Tomas Espedal na glasu je kao vrstan stilist, a za ovaj je roman višestruko nagrađivan.
