O knjizi
Munib Delalić
Nakladnici: FIDIPID i OBZOR, Međugorje, BiH
U općem preseljavanju devedesetih godina, mnogi književnici iz BiH potražili su (voljno ili manje voljno) nove gradove i države u kojima će moći živjeti i pisati.
Normalno je bilo za očekivati da će se u njihove nove književne uratke (više ili manje) uvući novi predjeli i nova iskustva, nostalgija i sjećanja na „bivše“ živote,…. što je većinom kod autora sa novom prebivališnom adresom rezultiralo, uze sve životne probleme, drugačijim i posebno kvalitetnim rukopisima.
Tako se i već afirmirani književnik Munib Delalić našao u Norveškoj, u Oslu, u kojem je vrijedno učio novi jezik, otkrivao književnost nove domovine, prevodio, ali svoju poeziju pisao na jeziku stare domovine. I sve napisano objavljivao u BiH i Hrvatskoj!
Tako su mu, nakon odlaska u Norvešku, objavljene nove poetske knjige lijepih, i vrlo rječitih, naslova: Lahor (pjesme, Sarajevo, 1997), Zlatnik (pjesme, Obzor, Međugorje, 1999.), Sjaj usputne postaje (lirski dnevnik, Obzor, Međugorje, 2001.), Skandinavsko pismo (pjesme, Obzor, Međugorje, 2002.), Nostalgično se dovršiti (pjesme, Fidipid-Obzor, Zagreb-Međugorje, 2004.), Svijetu sučelice (izabrane pjesme, Dobra knjiga, Sarajevo, 2009.), Razgovor s nadom (lirski dnevnik, Dobra knjiga, Sarajevo, 2010.)
Sami naslovi knjiga potvrđuju upravo rečeno!
Knjiga poezije Nostalgično se dovršiti je jedina knjiga poezije ovog izuzetnog pjesnika, i prevoditelja, objavljena u Hrvatskoj.
Riječi/stihovi/pjesme u knjizi Nostalgično se dovršiti tek su pjesnikov alat kojim se „brani od nemoći da iskaže sve što ga muči“.
Tješeći se kako je „sve zavičaj“ ispisuje prelijepe stihove koje smješta u svoju posebnu kuću; „Književnost je kuća žalosti“, kazati će Munib u svojoj pjesmi!
O autoru
Munib Delalić (1950) rođen u Ljubuškom, diplomirano na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na grupi „Historija jugoslavenskih književnosti i srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik“. Od 1974. živio i radio u Mostaru baveći se prosvjetnim i književnim radom. Neko vrijeme bio jedan od urednika časopisa za kulturu i društvena pitanja Most.
Od rujna 1993. živi u Norveškoj, u Oslu, gdje radi kao pisac i prevoditelj; jedno vrijeme radio kao vanjski suradnik na Institutu za istočnoeuropske i orijentalne studije.
Objavio je, do sada, 10-tak knjiga poezije, dvije knjige eseja/zapisa na norveške i skandinavske književne teme. S poezijom zastupljen u različitim antologijama.
Za pjesničku zbirku Sjaj usputne postaje dobio Planjaxovu nagradu za najbolju knjigu pjesama objelodanjenu u BiH u 2001. Za knjigu Razgovor s nadom nagrađen Godišnjom nagradom Društva pisaca BiH za najbolju knjigu objavljenu u BiH 2010.
Piše poeziju, osvrte na književne teme i općenito teme iz umjetničkog i kulturnog života koje, po dolasku u Norvešku, uglavnom objavljuje u Bosanskoj pošti, novinama namijenjenim našim ljudima u Skandinaviji, i šire.
Do sada priredio i preveo, sa norveškog na hrvatski ili bosanski jezik, 40-tak knjiga; od toga 3 antologije poezije, izabrane norveške bajke. Za prevoditeljski rad nagrađivan.
Član je Udruženja književnika Norveške i norveškoga PEN-a, Društva književnih prevoditelja Norveške, kao i Društva pisaca BiH i PEN-a BiH, i Društva hrvatskih književnika.
