O knjizi
Nakladnici: FIDIPID
Sve komedije i humoreske (najpoznatija je među njima komedija „Don Antuonij Kujiš“) pisane su starogrojskim dijalektom kakav se govorio za života autora ovih komedija Marina Radoslavića.
Ovu osebujnu i nadasve zanimljivu knjigu prati Rječnik starogrojskega govora, čiji autor je također njegov unuk Drago Radoslavić.
Iz lijepog i nadahnutog uvoda, koji je napisao Tahir Mujičić, navodimo samo početak.
„Svaki dan u svijetu izdahne i nestane po nekoliko jezika. Jezik sela pokojnog nam pradjeda, bakine none, ili vujčevog barba bižnuonota… S jezikom možda umre i književnost tog prostora koja je postojala ili je možda mogla tek postati. A književnost – naša, pa i svjetska – umjetnost je jezika. I jezika. Pa i ono najvažnije: zbroj svih literarnih djela jednoga naroda.
Jer, nema hrvatske književnosti koja se sastoji samo od Držića, Marulića, Hektorovića, Brezovačkog, Šenoe, Brlić-Mažuranićke, Matoša, Ujevića, Krleže, Šoljana i Marinkovića. Njih samih teško da bi bilo bez onih anonimnih, samozatajnih, marljivih, upornih dragovoljaca pera i zanesenjaka-ovisnika lijepe nam riječi.
Ni jedan dio naše domovine nikada nije oskudijevao takvim osobenjacima koji su
se ne rijetko sukobljavali s okrutnim nerazumijevanjem okoline trateći ure i ure porad literature“.
O autoru
Marin Radosavić
Marin Radoslavić ( ?, Stari Grad na Hvaru) bio mjesni brijač, amaterski glumac, glazbenik, pjevao u klapama, u svim starogrojskim zborovima, pisac… Svirao je i violončelo u netom pokrenutoj operetnoj pozornici KUD-a Petar Hektorović.
U svojoj brijačnici okupljao je sve ondašnje kulturnjake Pajiza (stari naziv za grad Stari Grad) i s njima je, umjesto o balunu, raspravljao o umjetnosti. Ipak, ponajveća mu je strast bila kazalište, pa je i Marinko Radoslavić bio redatelj koji je pisao, glumac koji je režirao i glazbenik koji je glumio.
Od škole imao je tek malu maturu splitske Klasične gimnazije. A sve njegove komedije, objavljene u ovoj knjizi, sačuvao je u rukopisima njegov unuk Drago Radoslavić na radost starogrojske kazališne publike i za vječnu arhivu starogrojskog glumišta.
